UNO savjeti i taktika
Divlja +4 je najjača karta u špilu i najčešće se baci prerano. Kada je zadržati i šta gledati kod protivnika.
Pravila UNO-a naučiš za minutu, ali partija se dobija na sitnicama: kad potrošiti divlju kartu, koga gađati kaznom, kada okrenuti smjer i koje karte izbaciti prije nego što runda stane. Ovdje je taktika, ne pravila.
Divlja +4 je zadnja karta, ne prva
Kod nas divlja +4 nema ograničenje: možeš je baciti kad god si na potezu. Baš zato je nema smisla trošiti rano. Karta koja je uvijek igriva ne može ti propasti u ruci i usput ti garantuje da nikad nećeš ostati bez poteza. Cijena je bodovna: na kraju runde divlja karta vrijedi pedeset bodova i sve to ide onome ko je izašao. Zato je čuvaj dok ne odradi dva posla odjednom, na primjer da razbije boju koju cijeli sto bez problema prati i da istovremeno udari onoga ko je pao na jednu ili dvije karte. Čim neko očito ide van, prestani je čuvati i baci je: pedeset bodova u ruci je skuplje od propuštene prilike.
Broj karata je jedini pošten podatak
Uz svakog protivnika stalno piše koliko karata drži i to je jedina informacija koju svi za stolom vide isto. Prati onoga ko je pao na dvije ili tri karte: on je meta za +2, preskok i promjenu smjera, a ne onaj ko drži sedam karata i ionako nikuda ne ide. Vrijedi pratiti i tempo. Ko baca istog trena obično ima široku ruku i sve boje, a ko oklijeva pa vuče, drži jednu boju i čeka je. Pomaže i računica špila: svake boje ima samo jednu nulu i po dvije karte od jedinice do devetke. Boja koja se dugo nije pojavila najvjerovatnije je zaista potrošena, a ne slučajno odsutna.
Za brzim stolom prazna mjesta popunjava računar dok ne stignu ljudi. Kad računar divljom kartom bira boju, uvijek bira onu koje ima najviše u ruci, a propušten UNO nikad ne hvata.
Promjena smjera je preskok koji ne izgleda tako
U igri jedan na jedan promjena smjera radi tačno ono što i preskok: red se vraća tebi i igraš dva puta zaredom. Zato je u završnici dvoboja vrijedi držati kao rezervni potez umjesto da je baciš čim se ukaže. Za stolom od troje i više ima drugu svrhu: red preskače onoga ko je čekao iza tebe i vraća se ka igraču koji je upravo odigrao. To je tvoj tihi preskok kad nemaš ni preskok ni +2, a čovjek iza tebe je na jednoj karti. Što je sto veći, to ga promjena smjera duže drži van reda. Pazi samo na drugu stranu: poslije okretanja kazne više ne putuju u istom pravcu, pa i ti možeš doći na udar brže nego što si računao.
Mrtvu boju bacaj dok još možeš
Boja koja se dugo ne pojavljuje na gomili je mrtav teret u ruci. Problem je što je po zadanoj postavci ne možeš zaobići: dok imaš bilo šta što se poklapa, vučenje ti je zaključano, pa nema čekanja boljeg trenutka. Zbog toga se mrtvih boja rješavaj planski, a ne kad zagusti. Divljom kartom prebaci sto na boju koje imaš najviše, pa u tom istom krugu obori najskuplje karte one druge. Redoslijed je uvijek isti: prvo devetke i osmice, tek onda niske karte, jer se bodovi na kraju broje iz onoga što ti ostane. Ako držiš dvije boje podjednako, zadrži onu čijih si karata vidio manje na gomili.
UNO se zove na dvije karte
Poziv se nudi već kad si na potezu s dvije karte i to je jedini potpuno siguran trenutak. Potrošiš li ga tada, prozor za hvatanje se neće ni otvoriti kad baciš pretposljednju kartu. Ako čekaš, ostaješ otvoren četiri sekunde i svako te u tom prozoru može kazniti s dvije karte, što je najskuplji mogući trošak jednog propuštenog dodira na telefonu. Zapamti i da vučenje poništava poziv: ako si zvao pa ipak morao vući, poziv više ne vrijedi i moraš ga ponoviti kad ponovo siđeš dolje. Isto pravilo vrijedi i u tvoju korist, pa prati protivnike koji su ostali na jednoj karti bez poziva jer se taj prozor ne ponavlja.
Kućna pravila mijenjaju cijelu taktiku
Postavke se biraju prije partije i nisu kozmetika. Uz slaganje, koje je kod nas uključeno po zadanom, kaznu prosljeđuješ samo istom vrstom karte: na +2 ide samo nova +2, a na +4 samo nova +4. Miješanja nema, pa jedan +2 u ruci vrijedi više kao štit nego kao udarac i isplati se držati ga dok neko ne otvori gomilu. Divljih +4 u špilu ima samo četiri, pa nagomilanu četvorku najčešće neko mora pojesti. Uz opciju vuci do poklapanja jedna uska ruka može koštati nekoliko karata u jednom potezu, pa se boje izjednačavaj rano. Tek uz slobodno vučenje smiješ vući i kad imaš šta baciti, i tek tada je čuvanje karte za sljedeći potez stvarno moguće.
Za brzim stolom potez traje trideset sekundi, a u sobi koju sam otvoriš dvije minute. Tri propuštena poteza zaredom oslobađaju mjesto, pa dugo računanje ima svoju cijenu.
U završnici igraš protiv bodova, ne protiv karata
Runda se ne završava tvojim izlaskom nego nečijim, a pobjednik dobija zbir svega što ostalima ostane u ruci. Karte se broje po vrijednosti: brojevi vrijede svoj broj, preskok, promjena smjera i +2 po dvadeset, a divlje karte po pedeset. Zato u trenutku kad je neko na jednoj karti i više ga ne možeš zaustaviti, prestani igrati na izlazak i počni prazniti skupe karte. Bolje je baciti divlju bez posebnog razloga nego je držati kad neko drugi izađe. Kad si ti pri kraju, zadrži kartu koja se najlakše poklapa: divlja karta ti garantuje potez u svakoj situaciji osim kad je na stolu nagomilana kazna.
Meč ide do 500 bodova u sobi koju sam otvoriš, a do 200 za brzim stolom sa strancima, pa tamo jedna skupa runda odlučuje znatno više.