Tablić savjeti i taktika
Tabla nije uvijek dobra, a dvije karte vrijede više od svih ostalih. Kako brojati ono što je već palo.
Pravila Tablića se nauče za minutu, a runda se lomi na sitnicama: koju kartu spustiti kad ništa ne nosiš, kada je tabla vrijedna truda, kako sačuvati karo desetku i šta zapravo znači posljednji potez u rundi. Ovdje nema ponavljanja pravila, samo taktika.
Nosiš čim možeš, biraš samo kartu
Tablić ti ne dozvoljava da odustaneš od nošenja. Čim karta koju odigraš doseže bilo koju grupu sa stola, ona je nosi, i to u najvećem obimu koji postoji: igra sama traži raspored koji pokupi najviše karata odjednom. Nema dugmeta za „ipak spusti". Tvoj jedini stvarni izbor u potezu nije da li nositi, nego kojom kartom igrati. Zato prije klika pogledaj sto i pitaj se šta ta karta stvarno kupi. Sedmica na stolu punom sitniša neće ponijeti samo sedmicu, nego i tri plus četiri i dva plus pet ako su tamo. U klasiku je to odlično, jer se broje karte. U načinu žive - manje je to nesreća, jer se svaka pokupljena živa karta piše protiv tebe.
Spuštaj visoko, drži sitno
Kad ništa ne nosiš i moraš spustiti kartu, spusti veliku. Najveća vrijednost koju iko može odigrati je kralj, četrnaest, pa grupa koja sadrži kralja sa stola nikad ne može biti manja od četrnaest. Zbog toga kralja sa stola nosi samo drugi kralj i ništa drugo. Dama je skoro jednako sigurna: nosi je dama, ili kralj ako uz nju na stolu leži as brojen kao jedan. Žandara nosi žandar, dama uz as, ili kralj uz dvojku. Trojke, četvorke i asovi su kusur. Same po sebi ne vrijede mnogo, ali protivniku daju tačno ono što mu treba da sastavi zbroj do tvoje visoke karte. Sitne karte zato drži u ruci za nošenje, a ne ostavljaj ih na stolu kao pomoć.
Karo desetka i tref dvojka
U klasiku se po rundi dijeli deset sigurnih bodova: tri za većinu karata, po jedan za svaki as, dva za karo desetku (10♦), jedan za tref dvojku (2♣), plus table. Karo desetka je dakle sama petina tog kolača, a gubi se najlakše. Kao desetka na stolu, nosi je odigrana desetka, as proglašen jedanaesticom ako pored nje leži još jedan as, žandar uz dvojku, dama uz trojku ili kralj uz četvorku. Nikad je ne spuštaj kao praznu kartu. Odigraj je tek kad njome nešto nosiš, jer karta kojom si ponio ide u tvoj kup zajedno s plijenom i tu je više niko ne dira. Isto vrijedi za tref dvojku: sitna je i gine prva.
Tabla dolazi u paru
Tabla je potez kojim odneseš sve sa stola i u klasiku vrijedi jedan bod. Rjeđe se primijeti da table idu u paru. Poslije table sto je prazan, protivnik nema šta ponijeti i mora spustiti kartu. Ako u ruci držiš kartu iste vrijednosti, nosiš tu jednu kartu i to je odmah druga tabla. Zato prije nego napraviš tablu pogledaj imaš li još nešto čime bi pokrio ono što protivnik vjerovatno spušta. Pravilo radi i protiv tebe: svaka tvoja tabla protivniku daje istu priliku, pa karta koju spustiš na prazan sto treba biti ona koju ti je najmanje žao. U živim načinima tabla ne donosi bod, nego samo karte, pa je tamo ne juri po svaku cijenu.
Broji šta je još u igri
Ne moraš pamtiti napamet, jer ti igra sama pokazuje brojeve: koliko je karata ostalo u špilu, koliko ih protivnik ima u ruci, koliko je karata svako ponio i koje je bodovne karte već pokupio. Iz toga se računa. U rundi ima pedeset dvije karte, pa ti za tri boda za većinu treba dvadeset sedam. Ako oba završe na dvadeset šest, ta tri boda ne dobija niko, i tada svaka usputna karta više vrijedi koliko i bodovna. Živih karata je tačno dvadeset: četiri asa, četiri desetke, četiri žandara, četiri dame i četiri kralja. Kad vidiš da su svi kraljevi otišli, tvoju damu na stolu više ne može ponijeti ništa osim druge dame.
Posljednji potez nosi ostatak stola
Kad se špil i ruke isprazne, sve što je ostalo na stolu pokupi strana koja je posljednja nosila. To se ne broji kao tabla, ali zna biti pet ili šest karata odjednom i baš tu se prelomi većina od dvadeset sedam. U partiji za dvoje posljednju kartu runde igra onaj ko je te runde krenuo drugi, a pravo prvog poteza se smjenjuje iz runde u rundu, pa ta prednost naizmjenično pripada objema stranama. Kad je tvoja runda, čuvaj za kraj kartu kojom sigurno nosiš. Kad nije, igraj tako da pred protivnikovu zadnju kartu na stolu ne ostane lak zbroj, i pobrini se da posljednje nošenje prije toga bude tvoje.
Žive - manje se igra naopako
U načinu žive - manje pobjeđuje najmanji zbroj, ali meč se ne završava dok neko ne dosegne cilj. Do kraja te dakle gura protivnikov rast, a ne tvoj. Zato je spuštanje žive karte sasvim legitiman potez: ako je protivnik pokupi, njegov zbroj raste i kraj se približava dok tvoj stoji na mjestu. Najveća zamka je to što nošenje nije dobrovoljno. Karta koja doseže zbroj mora ponijeti, i to najveću grupu koju može, pa te jedna nesmotrena figura natjera da uzmeš tri žive karte odjednom. Prije poteza provjeri šta bi ta karta stvarno pokupila i radije spusti nego da odneseš pun sto. Pred kraj runde pazi i na ostatak stola, jer on ide posljednjoj strani koja je nosila.
U načinu žive - više vrijedi sve obrnuto: nošenje je nagrada, a spuštena desetka ili figura je poklon protivniku.