Sudoku savjeti i tehnike
Šta uraditi kad skeniranje više ne daje ništa. Četiri tehnike koje rješavaju gotovo svaki sudoku srednje težine.
Pravila sudokua stanu u jednu rečenicu, a razlika između tri minute i pola sata je u tehnikama. Ovdje su tehnike poredane onako kako se stvarno koriste za tablom: od najjeftinije do one koja treba tek na teškim zagonetkama.
Skeniraj prije nego upišeš prvu cifru
U solo i dnevnoj igri sat kreće tek kada u tablu uđe prvi broj, pa je gledanje table besplatno; u sobi s prijateljima vrijeme svima teče od starta. Iskoristi tu razliku i prvi krug odradi bez ijednog upisa. Najbrže skeniranje ne ide po poljima nego po ciframa. Uzmi jedinicu i pogledaj u kojim blokovima već postoji. Svaki red i svaka kolona koji je sadrže presijecaju susjedne blokove i tamo zabranjuju jedinicu. Kad u nekom bloku za nju ostane samo jedno slobodno polje, broj je riješen bez ijedne bilješke. Prođi tako sve cifre od 1 do 9, pa ponovo iz početka, jer svaki novi upis mijenja sliku za cifre iz ranijeg kruga. Na lakoj i srednjoj tabli taj krug obično nosi veći dio zagonetke.
Kad je neka cifra tačno postavljena svih devet puta, njeno dugme na tastaturi ispod table nestaje, pa je popis preostalih cifara uvijek pred očima.
Skriveni jedinac nosi najviše
Skriveni jedinac je polje koje na prvi pogled trpi više cifara, ali je jedino mjesto u svom redu, koloni ili bloku gdje jedna određena cifra još može stati. To je najisplativija tehnika u sudokuu jer odmah daje broj, a traži samo poređenje linija. Postupak je uvijek isti: odaberi blok, izlistaj cifre koje mu nedostaju i za svaku pitaj gdje sve može. Ako za sedmicu postoji tačno jedno slobodno polje, tu ide sedmica, bez obzira što isto polje trpi i druge cifre. Isto radi i s redovima i kolonama. Igrači koji gledaju samo blokove redovno zapnu na tablama gdje se ključni potez krije u koloni.
Za skeniranje jedne cifre tapni bilo koje polje koje je već sadrži: tabla tada oboji sva polja s tom istom cifrom, pa se njena mreža zabrana vidi odjednom.
Jedini kandidat i dvadeset susjeda
Svako polje ima tačno dvadeset susjeda: osam u redu, osam u koloni i još četiri iz svog bloka. Kada ti susjedi zajedno pokriju osam različitih cifara, u polju ostaje samo jedna i to je jedini kandidat. Ova tehnika je obrnuta od skrivenog jedinca: tamo se gleda cifra i traži njeno mjesto, ovdje se gleda polje i skupljaju sve zabrane. Isplati se tamo gdje je tabla gusta, prije svega na presjeku popunjenog reda i popunjene kolone. Na lakoj tabli, koja kreće od oko četrdeset šest datih brojeva, takva polja nose gotovo cijelo rješenje. Na ekspert tabli, s oko dvadeset dva data broja, jedini kandidat se pojavi tek pošto druge tehnike prorijede kandidate.
Kada olovka pomaže, a kada odmaže
Dugme Bilješke pretvara unos u olovku i u polje upisuje sitne brojeve, podsjetnik koji su kandidati još mogući. Na lakoj i srednjoj tabli potpuno popisivanje kandidata je čisto gubljenje vremena, jer skeniranje po ciframa ide brže nego što se popis stigne održavati. Od teške naviše olovka postaje neophodna, ali ne odjednom po cijeloj tabli. Popiši kandidate samo u jednom bloku ili samo za par cifara koji te koči, razriješi to mjesto, pa pređi dalje. Održavanje popisa tabla preuzima na sebe: kada upišeš cifru, ona sama nestaje iz bilježaka svih susjednih polja. Bilješku koja se sudara s već upisanom cifrom tabla odbija i nakratko zacrveni polje koje smeta.
Goli par zatvara dvije cifre
Ako dva polja u istom redu, koloni ili bloku imaju potpuno iste dvije mogućnosti, recimo 4 i 7, te dvije cifre su rezervisane za njih. Ne zna se koja ide gdje, ali se zna da nigdje drugdje u toj grupi ne mogu, pa ih briši iz svih ostalih polja te grupe. Isto vrijedi za trojku polja koja zajedno drže tri iste cifre. Goli par rijetko sam upiše broj, ali skoro uvijek otvori skrivenog jedinca u istoj grupi, pa ga tretiraj kao pripremu, a ne kao cilj. Obrnuti slučaj je skriveni par: dvije cifre koje u grupi mogu samo u ista dva polja, čime iz tih polja ispadaju sve ostale mogućnosti.
Zaključani kandidati na granici bloka
Ovo je prva tehnika koja ne upisuje broj nego samo čisti kandidate, i bez nje se od teške table naviše redovno zaglavi. Ako u nekom bloku sve preostale mogućnosti za, recimo, trojku leže u istom redu, trojka je zaključana u tom redu, pa je u ostatku tog reda izvan bloka više nema. Vrijedi i obrnuto: ako u jednom redu sve mogućnosti za trojku padnu u isti blok, onda je nema u ostatku tog bloka. Poslije svakog takvog čišćenja vrati se na jeftine tehnike, jer se skriveni jedinac obično pojavi odmah. Ekstremna tabla nije teška zbog malo datih brojeva nego zato što traži bar jednu naprednu tehniku, poput x-winga ili xy-winga.
Greška košta više od sporosti
U dnevnom izazovu poredak se prvo sortira po broju grešaka, a tek onda po vremenu. Partija bez ijedne greške stoji ispred brže partije s dvije greške, pa se žurba ne isplati. Uz to, limit je deset pogrešnih upisa i partija se prekida kada brojač dođe do deset. Pogrešna cifra ostaje na tabli, crvena, sve dok se ne obriše, a dotle blokira bilješke u cijelom svom redu, koloni i bloku, pa lako povuče drugu grešku za sobom. Praktično pravilo je jednostavno: nikad ne upisuj broj po osjećaju. Prije upisa provjeri ga kroz dvije grupe, red i blok. Ako obje potvrde da drugo mjesto ne postoji, potez je siguran.
Ponovni upis iste pogrešne cifre u isto polje ne broji se dvaput, ali brisanje pa ponovni upis istog pogrešnog broja jeste nova greška.